Zanklijska poplava je teorija prema kojoj se prije 5,33 milijuna godina odigrala velika poplava koja je ponovno napunila Sredozemno more. Ova poplava je prekinula mesinsku krizu saliniteta nastalu usred velikog isušivanja Sredozemnog mora – koje je do tada bilo odvojeno od Atlantika zbog zatvaranja gibraltarskog tjesnaca – čime je započelo geološko razdoblje Zanklij. Pojam se skovala Maria Bianca Cita 1972. tokom projekta bušenja dubokih mora kada je napisala znanstveni rad koji istražuje prijelaz između Mesina i Zanklija u Sredozemlju.
Prema ovoj teoriji, voda iz Atlanskog oceana je ponovno napunila kontinentalno more preko gibraltskog tjesnaca. Mediteranski bazen je time poplavljen u razdoblju koje je trajalo između nekoliko mjeseci do dvije godine (e.g. Roveri et al., 2008). Razine more u bazenu su možda rasle i po 10 metara dnevno (npr. Garcia-Castellanos et al., 2009). Na temelju erozija sačuvanih do danas ispod sloja Pliocena, ovi autori procjenjuju da je voda tekla u tu regiju brzinom i do 108 m3/s, što je oko 1000 puta više od današnje Amazone. Studije ukazuju da je more iz Atlantika teklo na razmjerno postepen način, te da nije tvorilo iznenadan vodopad.
Mesinska kriza saliniteta (MKS), u posljednjoj fazi znana kao događaj Lago Mare, bio je geološki događaj tijekom kojeg je Sredozemno more prošlo kroz razdoblje djelomičnog ili gotovo potpuno isušivanja tijekom perioda mesina u miocenu, prije oko 5,96 do 5,33 milijuna godina. Taj proces je prekinula zanklijska poplava, kada se more iz Atlantika prelilo u mediteranski bazen, čime ga je spasilo.
Uzorci sedimenata ispod dubokog morskog dna Sredozemnog mora, koje uključuju minerale evaporata, tla i fosila biljaka, pokazuju da se prije oko 5,96 milijuna preteća gibraltarskog tjesnaca zatvorio te time prekinuo Sredozemno more od Atlantskog oceana. Sredozemlje je stoga s vremenom počelo isušivati i smanjivati se. Tjesnac se zatvorio po drugi puta prije oko 5,6 milijuna godina, a zbog suhih klimatskih prilika, Sredozemno more se gotovo potpuno isušilo za samo jedno tisućljeće, nakon čega je ostao suhi bazen koji je bio dubok i do 5 km ispod razine more, uz pojedine hiperslane džepove po uzoru na mrtvo more. Prije oko 5,5 milijuna godina, suha klima je prestala čime je taj bazen počeo dobivati više vode od rijeka, čime je voda postajala manje slana. Gibraltarski tjesnac se opet otvorio prije 5,33 milijuna godina, čime je nastala zanklijska poplava koja je obnovila Sredozemno more.
Čak i danas, Sredozemno more je slanije od sjevernog Atlantika zbog dugoročne izolacije i isparavanja. Vrlo je lako moguće da će se gibraltarski tjesnac opet zatvoriti u budućnosti, čime bi se opet mogla ponoviti situacija da Sredozemno more isuši za samo 1,000 godina. Nakon duga, u dalekoj budućnosti, nastavak micanja afričkog kontinenta prema sjeveru Europe mogao bi skroz izbrisati Sredozemno more.
Slika ispod prikazuje umjetnički prikaz poplave Sredozemlja preko gibraltarskog tjesnaca
Autor: Paubahi – Vlastito djelo, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=20096173